Mor Krom Kinski III
5. januar 2012.
Mor Krom Kinski III je neslužbena umetnička maska koju koristi Stipo Periša, udarna igla hrvatskog benda Olovni Ples,
jedan od poslednjih autentičnih rokenrol junaka u južnoslovenskom
komšiluku i jedan od najeksplozivnijih i najekspresivnijih scenskih
izvođača u savremenoj hrvatskoj muzici.
Obrazinu koju je pozajmio od pseudomitskog pesnika, ezoterika i
muzičara s početka dvadesetog veka, Periša je prvi put navukao na sebe
na albumu Rovovska akustika, koji jeste potpisao i pečatio imenom Olovnog Plesa,
ali koji je unekoliko bio njegova prva samostalna autorska instalacija.
Ploča je bila posvećena Mor Krom Kinskom, jednom od ratnih protagonista
s labavim istorijskim pokrićem i sumnjivim biografskim tragovima, koji
je navodno nestao u Prvom svetskom ratu, a čije ime je Periša usvojio i
počeo da ga koristi i populariše u duhu postmoderniste koji strpljivo
koristi tokove stvaralačkog podzemlja i postupno gradi hrvatski pandan
Čapajevu, ruskom soldatu i crvenoarmejskom komandantu koji je od jednog
od nebrojenih nastradalih vojnika s vremenom izrastao u pravog kulturnog
heroja i junaka mnogih sovjetskih anegdota. Proglasivši se sada unukom
Mor Krom Kinskog, Periša je nastavio da vaja i oblikuje mit o njemu kao o
svom najrođenijem pretku, podobno onom starom nauku da svaka generacija
stvaralaca po izboru pronalazi svoje sopstvene preteče, pri čemu bitne
umetničke ličnosti uvek same sebe izmišljaju, porađaju, neguju,
vaspitaju, ubijaju i nanovo vaskrsavaju. Nesumnjivo od takvoga roda,
Stipo Periša je izmislio potomka Mor Krom Kinskog i navukavši njegovo
lice, telo i odelo, u kućnim uslovima snimio dva albuma
nekonvencionalnih pesama i rečitativnih komada.
Jedan od dva albuma zove
se Fonometar.
Ljubitelj rudarskog artizma, posvećenik u istoriju avangardnih
umetnosti, Periša se kao Mor Krom Kinski III nije libio da posegne za
karakterističnom tehnikom montaže, citata i reinterpretacije, stvarajući
uzbudljiv tekstualni organizam od svog komornog stihovnog
egzistencijalizma, klasičnih fragmenata hrvatske lirske moderne i
probranih narativnih monolita iz štampe i tekućeg enciklopedijskog
internet simulakruma. Tom živom jezičkom amalgamu dodelio je moć
muzičkog pokreta, izborom i repeticijom elektronskih sekvenci, lupova,
šumova i ponekog, na ovoj ploči, ukleto usamljenog rifa, uz
intertekstualne reminiscencije na rodonačelnike moderne umetnosti, a sve
to u svom beskompromisnom glasovnom registru i ekspresivnoj
samoironijskoj interpretaciji.
Zagasita ambijentalnost, eksperimentalni
duh, minimalistički format i interaktivnost slušanja i čitanja ponuđenog
teksta – jesu paradigme koje Mor Krom Kinski III dosledno koristi u
svojoj neoavangardnoj praksi, od Rovovske akustike do Fonometra.
U
vremenu nepristojno bezopasnih i nesuštinskih muzičkih kreacija,
Fonometar krije jedan zavodljiv rizik, doduše najviše po samog autora.
Stipo Periša ovde je toliko upečatljiv i čvrsto utemeljen u vešto
izgrađenom alter identitetu, da se uskoro može dogoditi zanimljiva
alhemičarska supstitucija između lica i naličja stvaralačkih maski koje
on upotrebljava. Mor Krom Kinski III mogao bi tako da postane ono prvo,
službeno stvaralačko lice s naličjem na kom bi se sada našao dobrovoljno
skrajnuti Stipo Periša, jedan od dva frontmena u Olovnom Plesu. Makar
do novog albuma dugoselskog kvarteta.
A kada momci iz ovog neprocenjivo
vrednog benda konačno istupe iz donekle izabrane a odnekle nametnute
medijske ilegale, maska andergraund heroja Mor Krom Kinskog III zacelo
će se još čvršće prilepiti na Perišino stvaralačko lice. Tada će njegov
privatni tango lica i naličja postati još zanimljiviji, jer će ulozi
biti veći.
Oh yes, he's the great pretender...
- Autor: Miloš Zubac
- Foto: Nataša Tadić
Коментари
Постави коментар