Zrelost pod nebom od skaja
Novosadski Šinobusi,
u duhu svog prepoznatljivog imena, prevalili su za proteklih deset i
više godina zamašan put po stvaralačkim i životnim šinama. Namirili su
veliku kilometražu, svirajući uzduž i popreko, u ritmu i u slavu
čistokrvnog bluza i rokenrola, menjajući se sa iskustvom svake nove
stanice – i tako autorski, izvođački i prostoljudski sazrevali u jednom
postojanom kontinuitetu kakvom je teško pronaći pandan na savremenoj
srpskoj muzičkoj sceni.
Albumi koje su do sada snimili jesu stvaralački znakovi koje su ostavljali pokraj pruge, za današnje i buduće vreme.
Momci iz ovog sastava jurili su neumorno i uporno kroz široka
vojvođanska i neka druga polja, ređe mirovali u stanicama, šibali su u
pravcu jablanova, provetravali tunele i na koncu se zaustavili pod nebom
od skaja. Naslovi njihova četiri izdanja jesu koordinate na
diskografskoj mapi jednog uzbudljivog putovanja. Poslednja poznata i
registrovana stanica, do koje su nedavno stigli, nalazi se pod otežalim,
zagasitosivim nebom.
Po tom je nebu kršten ovaj album.
Sam pogled na omot Neba od skaja,
i pre prvog odsviranog i odslušanog tona, dovoljan je da se uoči
promena – od nasmejanog sunca na lakoplavom nebu s prethodnog izdanja,
do monohromatske fotografije ozračene melanholijom, na kojoj dečak na
obali, iako posve sâm, odlučno ulazi u penušavu vodu podno posivelog
nebeskog materijala. To ne znači obavezno da su Šinobusi snimili
melanholičnu ploču, niti album s tamnijim raspoloženjem ili većom
težinom nego što obično čine u svom autorskom poslu. Tačnije, oni to
jesu ovde izveli, ali nijansirano, u blagim valerima, ne u drastičnim
rezovima ili dramatičnom promenom koncepta. Njima je urođena
evolutivnost, spontano sazrevanje u izrazu i sadržaju, koje dolazi s
godinama i pređenim miljama, pre nego revolucionarni skokovi na
iznenadne nivoe umetničkog iskaza.
Šinobusi su bili i ostali iznimno prirodan, neusiljen i zdrav bend.
Nebo od skaja najzreliji je album koji su objavili. Ne
toliko u komparativnom smislu, u odnosu na prethodna tri izdanja, iako
se ne može prećutati njihov sveukupni napredak, koliko u logičkom i
numeričkom, prema osnovnom zakonu neprekidnog rasta stvaralačkih moći i
stalnog usavršavanja. Ako je razvoj benda pravilan, bez zaludnog
okoličarenja i nesvrhovitog tumaranja, poslednje delo često je najbolje.
Kao u životu što biva, zrelost je ovde rezultat nagomilanog iskustva i
sinonim objektivnijeg doživljaja stvarnosti, ali ujedno podsticaj i
pokriće za suverene iskorake u pristupu, kao i za ogledanje u novim
formama muzičkog izraza. Otuda onakav omot, otuda bogatiji žanrovski
spektar, otuda jedna vrsta igrivosti i nepovredive autorske i izvođačke
kompetencije na novom albumu. Nebo od skaja jedinstvena je suma
samouverenosti i avanturizma, a takve sinteze opet pripadaju samo
zrelosti. Primerice, iako studijske verzije novih pesama ne oskudevaju u
njegovoj gitarskoj ekspresiji, Nenad Patković, profilisani gitarista u
bendu, na promotivnim koncertima može u ćošak da odloži svoju karabinsku
gitaru i praktično sve pesme s novog albuma odsvira igrajući se
maštovito s dirkama hemond klavijature. Eventualno, da se dohvati
klasične gitare i izvede kakav flamenko. Zauzvrat, frontmen i duša
benda, Milan Korać, može na tim živim nastupima da odigra ulogu
univerzalnog gitarskog plejmejkera i da to učini besprekorno. Ovaj
dobrodošli egzibicionizam potiče od sigurnosti u sopstvene snage. Nije
to igra na sigurno i poznato, koja je donekle limitirala aranžmane i
pristup na njihovim prethodnim izdanjima, nego je to novostečena
sigurnost u igri, kretanje u nepoznatom bez straha.
Zato Nebo od skaja ima drugačiji puls u odnosu na ranije albume. Drugačiju prirodu. Drugačiju vrednost.
Iako Korać ponovo potpisuje većinu stihova i kompozicija, Šinobusi
nisu nikada bili skloni jednocentričnosti niti autorskom jednoumlju.
Poput basiste Predraga Dmitrovića na prethodnom izdanju, ovde ritmaš
Đorđe Bubnjević prilaže kompletnu pesmu, jedinu na engleskom jeziku, u
svemu dostojnu drugim mestima na albumu.
Nenad Patković objavljuje se kao kompozitor blistavog duha i bogate
imaginacije, pri čemu za Nebo od skaja piše najkompleksniju i
najzahtevniju pesmu u celokupnom katalogu benda.
Milan Korać zadržava funkcionalnu jednostavnost i nepretencioznost
svojih pesničkih slika, a u nekoliko navrata pokazuje koliko je ovladao
veštinom univerzalne poruke, metafore pogođene u metu, koliko istančano
oseća damare sveta i duh našeg vremena. Delimično je to zbog mentorske
aure novosadskog književnika Saše Radonjića, kome pripada tekst prve
pesme na albumu, a s kojim su Šinobusi nešto pre Neba od skaja
objavili zaseban konceptualni album na njegove stihove, uradivši to
onako dobro kako su Indexi u nekom drugom vremenu postupili s pesmama
Maka Dizdara.
Zrelost jeste sve.
Naročito kada prepozna, prihvati i bratski prigrli nečiju mladu vatru.
Usni harmonikaš Stefan Stefanović, na Nebu od skaja i pratećim koncertima, odvažno je uskočio u cipele svog velikog prethodnika.
Brzo je pokazao da ume u njima da hoda na svoj način.
Tu počiva još jedan, duboko ličan razlog kolektivnog sazrevanja u
bendu, suštinska potvrda da su Šinobusi snimili svoj najvažniji album do
danas.
Putujući od grada do grada, od stanice do stanice, iz godine u
godinu, oni su na drumu ostali bez čoveka koji im je svima bio stariji
brat, izvor ogromnog životnog iskustva, ljudski oslonac i muzička
uzdanica. Željko Đurđevac Žiksa, jedan od arhetipskih urbanih junaka
Novog Sada, kome je novi album posvećen, zaslužio je da svoje poslednje
godine zemaljskog života provede u ovakvom sastavu, sa ovakvim momcima. Nebo od skaja pokazuje bolje od svake izgovorene reči da su i oni, u svemu, bili dostojni njega.
- Autor: Miloš Zubac
Коментари
Постави коментар