Miloš Zubac: Prozorljivi čovjek za duševnost u kamenu

Književnik, poeta, pjesnik, kantautor... sve su ovo pridjevi koji idu uz ime Miloša Zubca. A onda, kada to izgovorite, čini se da je opet malo da opišu umjetnički opus sjajnog nasljednika oca Pera.

Jer, kada Miloš piše ili pjeva o ljubavi, kao da vas tjera da volite još više. A onda vas, u drugi mah, uvjeri da je moguće i umjetnički nevjerovatno skladno lirske narodne pjesme obojiti bluz tonovima. Kao na primjer, na posljednjem, ovog proljeća objavljenom albumu ,,Kosovske“.

Rođeni Novosađanin do sada je objavio pjesničke knjige „Vilindar“, „Poezika“ i „Flor Y Canto“. S Danilom Vuksanovićem štampao zbirku prozaida i crteža „Duali“, a objavio je i studije „Molitve Desanke Maksimović“ i „Poetika Duška Trifunovića“. Predvodi muzičku družinu Prkos Drumski, a jedan je od osnivača i aktera regionalnog kantautorskog i pjesničkog kolektiva Novi Odmetnici. Po njegovoj zbirci pjesama „Poezika“, nazvan je festival regionalne autorske muzike u Kulturnom centru Novog Sada.

Za upoznavanje sa Miloševom poetikom i senzibilitetom, možda bi idealan način bio uroniti u svijet albuma ,,Male pesme za Draganu“ (2016). Projekat snimljen sa zagrebačkim muzičarom Nevjernom Tomom, duboko je intimno i dirljivo čitanje stihova oca Pera Zubca - posvećenih preminuloj supruzi. Taj katalog satkan od melemnog nedostajanja, je na dlanu pružena i otkrivena duša, mnogih generacija ljudi sa balkanskih prostora.

Naši „Obrtaji“ su dodatni zalog za to upoznavanje sa Zubcem. Kaže da su ga i zabavili i zamislili. U redovima koji slijede pročitajte ko su budući filmski autori sa kojima bi volio da popriča, te koja je to rečenica bila uvijek sposobna da umiri uzburkani, djetinji svijet...

FILM

Film koji Vas čini srećnim?

- Recimo da me Lunginovo ,,Ostrvo“ („Ostrov“) na sasvim neobičan način učini srećnim. Kao i Vendersovo ,,Nebo nad Berlinom“ („Der Himmel über Berlin“).

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- Nikada to nisam poželeo. Doduše, dešavalo se da osvedočeno darovit reditelj najednom isporuči film bez imalo dara. Ili čitav niz takvih sadržaja. Primerice, Najt Šjamalan. On zaista ume da frustrira čoveka.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Svaki sam razumeo, što ne znači da sam ga shvatio onako kako su autori to zamislili.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Dokumentarni film o crnogorskom vajaru i oblakoznancu Miju Mijuškoviću. Prozorljivom čoveku koji je znao da otkrije duševnost u kamenu.

Omiljeni filmski rivali? 

- Rik Dekard i Roj Bati. Zbog onih nezaboravnih, iskupljujućih suza na kiši Rutgera Hauera.

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Konji na pljusku u završnoj sceni ,,Andreja Rubljova“ („Andrey Rublev“, Andrej Tarkovski, 1966).

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- ,,Idemo dalje“ – Dragana Nikolića. Način na koji je učitelj izgovarao tu mantru. Umirivao bi svaki put moj uzburkan detinji svet.

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije? 

- Čađavci iz Mijazakijevih filmova.

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Možda nije prvi, ali je sećanje najsnažnije – ,,Star Wars Episode VI: Return of the Jedi“ (Ričard Markvand, 1983) u novosadskom bioskopu. Znao sam da čitam, ali su mi titlovi odmicali i brat Daniel strpljivo mi je polušapatom čitao i dočitavao cele rečenice.

Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- ,,Until the End od the World“ (Vim Venders, 1991). Pod stare dane ,,Buena Vista Social Club“, od istog čoveka.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Neretko to uopšte ne bi bila zemlja na kojoj živimo. Kao mališan, hranio sam se fantastikom.

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Moja imaginacija radi u drugom pravcu. Prirodnije mi je da s budućim sineastama razgovaram u kafani. Recimo, neko dete koje će u budućnosti snimati potrebne, vredne filmove u slavu lepote i dobrote. Možda to i činim kada sa starijom kćerkom sednem u naš lokalni kafe „Nook“. Nju sada interesuje režija.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Moguće je da bi uvideo koliko Balkana već ima u njegovim filmovima. Potom bi odustao.

MUZIKA

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Tamna je noć u izvođenju Muslima Magomaeva podseća me uvek na mog starog oca. Molitva Fransoa Vijona Bulata Okudžave na moju prijateljicu i posestrimu Jovanu Nastasijević. ,,Phantasmagoria in Two“ Tima Baklija na moju partnerku Draganu. Jednako neodmenjivo, kao i pesma Timovog sina Džefa ,,Lilac Wine“.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- Prigodna bi bila ona pesma Bobija Makferina.

Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- Za mene to nisu sinonimi. Hedonizam je eventualno niži oblik slobode. Možda pesma „My Way“.

Jedna od najljepših pjesma sa imenom u nazivu?

- ,,Alison“ Elvisa Kostela. Prva mi pada na um.

Vaša pjesma za karaoke?

- Ne bih pevao uz karaoke. Uz gitaru – bih. A tu je pesama mnogo. Što mojih, što od mojih drugova i muzičkih saputnika.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Na današnji dan – Arvoa Parta. Sutrašnji odgovor bio bi zacelo drugačiji. Kao i jučerašnji.

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Sve što je ovde kolektivno obožavano mora da izgubi svoju vrednost. To je cena koju nečije stvaranje plaća za masovni zanos. Ali sve je u životu na ovaj ili onaj način zasluženo i nikada ne gajim rđavo osećanje prema nekome ko je slavljen. Daleko bilo. Svako breme valja podnositi. Znam nešto o tome.

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Nije me to pogađalo, još kao dečak sam prihvatio smrtnost kao čovekovu obavezu. Recimo da sam odlazak Fredija Merkjurija zapamtio. Sve je tu bilo neobično upečatljivo. Teatralno. Srednjoškolski nastavnik informatike obukao je crninu dan kasnije. Bio je u žalosti kao da je izgubio najrođenijeg člana porodice.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- To je oksimoron.

Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- Džima Morisona.

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Pitanje je hoće li on nadživeti sebe a ne nas.

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- ,,Gilmore Girls“.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- ,,Battlestar Galactica“. Verzija s početka osamdesetih.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- Ne znam koliko je publike imala, ali „Northern Exposure“ je takva serija posle koje je svako ko bi je pogledao mogao da bude samo bolji čovek.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Bilo ih je u mladanju. Važno je znati kada stati.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- ,,Babylon Berlin“, serija izuzetnih trenutaka, s nekoliko antologijskih scena, pogotovo kada se otisne u iznenađujuću poetičnost, a s bizarno slabim raspletima.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Nisam nikada poželeo nijedan predmet. Ali jesam dobio šešir Indijane Džonsa. Kao da sam ga poželeo.

Najdraži par iz serije?

- Milena Dravić i Zoran Radmilović u „Pričama iz Nepričave“.

Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Posada nekog kosmičkog broda.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija? 

- Za manjeg i naoko slabijeg, naravno, mada je umeo da bude surov. Sada, sa ovom pameti, ne bih nikada mojoj deci nudio takve sadržaje. Postoje znatno bolji.

 

 Objavljeno u Pobjedi