BRUŠKIN U PODNE: VREMENA VUČJA

Sa velikim zadovoljstvom ove sedmice u okviru bloka „Bruškin u Podne” slušamo novi, malo je reći izuzetan album „Vremena vučja” koji potpisuje naš omiljeni kantautor Miloš Zubac! Slušamo se u navedenom terminu, a sad par riječi o albumu:

Napisao: Tomislav Žegura

Naslovna fotografija: Đorđe Bubnjević

Već me prvo preslušavanje albuma „Vremena vučja” toliko dotaklo, da mi je odmah bilo jasno da se o ovakvom djelu ne smije ćutati, tj. da moram napisati par riječi o mojim utiscima, da ih zabilježim, da ih ne zaboravim, jer ne smijemo dozvoliti da zaborav prekrije ono važno i ono lijepo. Da, ovo je najbolji do sad Milošev album, i da, to pomislim kad mu čujem svaki novi album za redom, a bilo ih je posljednjih godina, nije da nije. A zbog čega tako mislim. Ako sam ikada imao, ne kritiku, ali barem zadršku na ono što svira Miloš Zubac, nekada u okviru Prkosa Drumskog, i kasnije, sve samo ne solo, onda je to po mom mišljenju bila nedovoljno usklađena muzika sa vokalnim melodijama, odnosno poezijom. Taj sklad je bivao sve bolji i usaglašeniji iz albuma u album, a na ovom novom izdanju je sve to sklopljeno bolje nego ikad, za sad. To nam samo govori da je Miloš Zubac tražio svoj muzički put i da ga je pleo i gradio, kao i da sve vrijeme prisustvujemo kreaciji autentične poetsko-muzičke putanje.

I više nego ikad, na ovom albumu autor sagledava našu stvarnost, zemlju–zemlje u kojima živimo, strahote koje nam se sa jedne strane dešavaju. Njegovi stihovi su prkosni, u isto vrijeme duboko duhovni, dok su trenuci u kojima recitovanje umjesto pjevanja dodatno naglašava…ono što morate sami istražiti slušajući ovaj album. Neću sve da odam. Ali hoću da naglasim da se Miloš suočava sa teškim temama na način na koji gotovo niko sa muzičlke scene neće, ne može ili ne umije do kraja. Mislim da ne postoji trenutno bolji i sveobuhvatniji opis života u vuč…khm khm, vremenima.

Nasuprot tami, tu je svjetlost koju Miloš Zubac pronalazi u porodici, koju plete kroz sve pore ovog albuma (kao i ranijih), u najavama pjesama, ponekim djelovima i jakim asocijacijama. Porodica i uski krug prijatelja i saradnika (kao svojevrsna umjetnička porodica) kod Miloša su konstanta, i dobro pročitajte sve podatke o nastanku, snimanju albuma i svima koji su učestvovali. Krugovi ljubavi koje gradimo između najužeg i ono malo šireg kruga voljenih je naša životna putanja i naš spas. Bolje će razumjeti svi koji imaju porodice, žao mi je, ali i svi koji svoje veze grade nitima srca.

Izgovorene najave svih numera vode nas i u prostore u kojima će ovaj album biti izvođen. To će biti prostori kulture, manji ili srednji, i time je vrlo jasno i naglašena putanja jedne muzičke karijere, odnosno stvaralačkog puta, koji se ne bavi brojkama, pregledima, strimovima, festivalima ili arenama. I o tome treba razmisliti. Drugačiji put, uvijek postoji.

Na kraju, sve ove riječi nisu dovoljne za nešto najdivnije što će vam slušajući ovaj album duboko prodrijeti u dušu i ostaviti vas još dugo u tom stanju i nakon što „kaseta” odsvira. To ne umijem najbolje da opišem, moraćete preslušavati, ali samo ću reći da me je duboko duboko dirnulo.

Miloše, snimio si izuzetan album, hvala ti na tome!