PREVODI SNA ZA LJUBAV MAGIJE – IVAN ŠKRABE I NJEŽNOST DIVLJEG BILJA
Dugo je Ivan Škrabe u ovom svetu. Nešto preko četiri desetleća pod tim imenom, a stolećima, milenijumima čak u drugim identitetima, s drugim imenima i manifestacijama ličnosti. Poeziju iz njegove prve knjige Nježnost divljeg bilja potpisao je Škrabe, ali ju je ispisala drevna svest koja se uvek iznova rađa, boravi s nama, odlazi i preporađa. Škrabeove pesme ispevavao je njegov daleki toltečki predak u Teotivakanu, šaman sa Altaja, monah iz Nepala, stari učitelj u Hunanu, svami u Radžastanu, Lakota vrač u Dakoti, Aboridžin na planini Agastas, njegove stihove izgovarala je prehrišćanska i preislamska duhovnost, proizašla iz primordijalnog Sna kao građe za sve oblike stvarnosti i nebrojene iluzije iste te stvarnosti. Duboko uronjena u mitsko mišljenje i osećanje, ova lirika s mnogo neusiljenog šarma i izvorne sigurnosti u iskazu, ujedno tradicionalna, svevremena i savremena, obraća se čitaocu s bratskom toplinom i prastarom porukom da smo svi deo istog sna i da su naše različitosti tek n...